"Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja."

петак, 9. јануар 2015.

Me VS Neuropsihijatar


Nakon detaljnog testiranja i ispitivanja i svih odrađenih analiza dospela sam na odeljenje neuropsihijatrije koje se nalazi pri bolnici neurologije. Došla sam onako sa gomilom nalaza i papira sva izgubljena jer mi je već bilo zlo lekara i svega a drugo što mi nije bilo jasno šta ću sad još i ovde. Dodeljena sam jednoj doktorici srednjih godina koja me je na prvi pogled malo i prestravila, ili je to bila samo atmosfera na odeljenju, prvo zaključana vrata,zatim kad pozvonite otvaraju se ko u nekom horor filmu, a zatim se direkto sretnete sa pacijentima koji leže tamo zbog raznih stanja,nije mi bilo svejedno, sreća kancelarija doktorke bila je u hodniku ispred tih zablindiranih vrata i tamo sam ja boravila svaki naredni put kad sam odlazila. Trajalo je to ukupno 11 meseci.
Prvi pregled ili razgovor trajao je dugo bila sam tako iscrpljena i samo sam želela da idem kući. Ispitivala me je razne nepovezane stvari dok je gledala svaki moj nalaz posebno i čitala sve redom. Zatim mi je prepisala neku terapiju za taj depresivni sindrom koji mi je pronađen nakon psihološkog testiranja i zaključila da vrlo lako baš takve vrste terapija mogu da reše problem sa glavom koji je tad već bio uzeo maha. Prepisala mi je dve vrste lekova, male doze ali tačno po uputstvu i dala mi je svoj broj telefona u slučaju nekih reakcija i rekla da se vratim za tačno 2 nedelje. O psihološkom testiranju pisala sam vam ovde .


Početak terapije mi nikako nije prijao, od jednog leka mi je mnogo pozlilo i bilo mi je još gore,pa sam odmah umesto njega dobila drugi i pila sa prvim prepisanim naredna 3 meseca uz redovne kontrole i psihoterapije. Kada sam nakon ta 3 meseca došla na razgovor doktorka je bila u čudu kako mi se glavobolja nije smanjila niti jedan posto kao ni ostale tegobe koje su je pratile, nesvestica, mučnina, povraćanje. Mrzela sam te terapije, seanse i tu bolnicu ali bile su mi jedini odlazak od kuće i jedino ustajanje iz kreveta u tom periodu. Mislila sam da je tu kraj mđutim ona mi je promenila lek i uvela dva nova leka a stare je ukinula.
Od tih terapija bila sam bukvalno kao drogirana, i samo sam spavala, a ona mi je doze samo povećavala iz meseca u mesec. Taj deo života kao da imam u nekoj magli i dan danas i možda je tako i bolje, jer svakako sam bila zarobljena u svemu tome. Tu sam dolazila na ideju da napišem knjigu da bilo čime ubijem vreme i misli ali sam bila previše slaba za išta od toga. Jednom prilikom sam je pitala da mi onako ljudski objasni zašto ja te sve lekove moram da pijem a ona mi je objasnila da kod mene depresija nije uzrok nego posledica, i da ovim terapijama mi lečimo tu posledicu a to je glavobolja, rekla mi je da se većina mukotrpnih i hroničnih glavobolja upravo leči antidepresivima,tu mi je malo pao kamen sa srca jer bila sam zbunjena,imala sam nalaz samo male blage depresije a pila tone lekova koji mi nisu prijali. Kako mi je objasnila sve to što sam preživela moralo se odraziti negde kao posledica a to se u mom slučaju sve odrazilo kroz te glavobolje po njenom mišljenju.


Najgore od svega bilo je to što sam bila sama, baš skroz sama, majka mi je upala u depresiju u tom periodu zbog svega što mi se dešava i što smo zajedno prošle bez pomaka, nije znala kako da mi pomogne, osećala se bespomoćnom i povukla se u sebe, pokojni otac je doživeo šlog baš u tom periodu što je na mamu samo dodatno uticalo. Drugarice, nazovi prijatelji i rodbina, svi su mi okrenuli leđa, kao da sam bila šugava. Samo jedna drugarica dolazila je možda dva, tri puta da me obiđe a druga mi je ponekad poslala neku poruku, baš u tom periodu je postala majka i imala je prioritete u životu naravno. Sama protiv sebe i svaki dan iznova nova ali ista borba. Kako sam se izborila sa tim pitate se? Snagom volje i verom u Boga,molila sam se svaki dan,čak i na kolenima u suzama grcajući samo da me prođe glava, i bitku sa tumorom jajnika mnogo sam lakše prošla, ali tad se to sve sastavilo. Verovala sam samo u jedno-da tamo negde nekad mene mora da čeka neko bolje sutra. Dočekala sam ja u jednom periodu bolje sutra, još uvek ne ono zdravo i pravo dobro sutra ali ipak bolje, 10 godina kasnije, ali se i dalje nadam totalnom izlečenju, no pobedila sam taj period po meni najgori u životu koji sada pokušavam i da skroz zaboravim.Podsvest je čudo jedno najveće čudo na svetu,njome sve možemo verujte mi na reč. Ne možemo ozdraviti ili pobediti bolest ali možemo sebe ili crne misli. Imala sam i ja crne najcrnje misli ali sam ih uvek pobedila, dešavalo mi se i da zavidim zdravim ljudima koji šetaju po ulici gledala sam ih sa terase i plakala, zavidela sam trudnim ženama i ženama koje šetaju dečicu za ruke, bilo je raznih faza ali sam sve te misli pobeđivala autosugestijom "Ne smeš tako da razmišljaš ne smeš da zavidiš-to je greh" i slično. Da napomenem samo još da se majka Bogu hvala iščupala iz te depresije isto i nastavila da se bori zajedno samnom svaki dan iznova, i samo zahvaljujući njoj i pokojnoj baki sam uspela nekako da preživim taj preiod i sačuvam kolko tolko zdrav razum. Otac se oporavio nakon šloga ali je 2012-te godine izgubio bitku sa rakom jednjaka i preminuo.


Nakon 7 ili 8 meseci terapija antidepresivima,lekarka ni ja nismo videle nikakve pomake, pa je rešila  da mi ubaci još jedan lek na sve što pijem i to ni manje ni više Litijum. Kako sam ja očajnički samo želela da ozdravim pristajala sam na sve ne bi li mi barem bilo bolje a bilo je još gore. Naredna 3 meseca bila sam  kao zombi, ustanem, jedem ,popijem jutarnju dozu, legnem, spavam, ustanem jedem, popijem večernju dozu legnem i spavam. Puna 3 meseca, a onda se jedan dan probudim i kažem"Dosta je bilo". Odem kod te lekarke i kažem joj da me skida sa svega toga da mi ništa nije pomogla da sam od lekova postala depresivnija nego pre a da je taj Litijum samo još samo jedan otrov za moj organizam. Za divno čudo lekarka se složila samnom da me skine sa terapije i donela zaključak da glavobolje nisu psihičkog porekla jer bi ove sve terapije pomogle da jesu. Tako sam se rešila neuropsihijatara i njihovih tabletica, jer sam videla i osetila da mi to samo šteti. Daleko od toga da sam protiv toga, oni mnogima mogu i  da pomognu ali ja sam odmah znala da meni neće, bar ne tada, znala sam i osećala da nije psihičkog tipa to sve što ja osećam i prolazim. Kasnije kada sam sama osetila potrebu da idem išla sam ali to je neka druga priča. Moram da spomenem i to da je lekarka bila jako fina i ljubazna prema meni,da je bila jako zainteresovana da mi pomogne i svim silama se trudila,da je pažljivo slušala sve što govorim i samnom razgovarala satima,puno je truda uložila i inače je odličan doktor ako ne i najbolji na odeljenju kako sam saznala mnogima je pomogla,i ja sam joj mnogo zahvalna za sve.
Kad mi se sve to pročistilo i izašlo iz krvi, iz tela,odustala sam od lekara i stavila tačku na sve jer su me nakon toga poslali opet na početak kod neurologa. Rešila sam da isprobam neke alterantivne metode i počela da se raspitujem o njima. Išla sam na neku bioenergiju kod nekog što je samo mlatio rukama, kod kostolomca i na kraju završila kod homeopate,o tome sam vam pisala ovde, a više o svemu ostalom u narednim postovima. Sada trenutno idem na terapije bionergijom kod jednog travara-bioenergičara koji mi je brata davno izlečio od astme,pijem čaj i mažem neki melem jer mi je 2014-ta godina opet bila paklena, ili bolje rečeno stanje mi se opet pogoršalo pa sam rešila da pokušam i sa tom metodom,čitaćete naravno i o tome.
Napominjem da je ove terapije meni prepisao stručnjak nakon detaljnih pregleda i testova  i da je svako pojedinac za sebe, ja pišem svoje iskustvo a bilo ko sa sličnim tegobama mora da se obrati lekaru jer sam više puta spomenula da ja to svakako nisam !Iskreno se nadam da vas nisam uplašila ovim postom ili bilo šta negativno,samo sam podelila još jedno  svoje iskustvo sa vama kao što to inače i radim, onako iskreno, otvoreno baš onako kako se desilo, do sledećeg posta pozdravljam vas puno i hvala na pažnji :).
Slike su preuzete sa neta.

*Povezani postovi za one koji su propustili Me VS Endometrioza , Diphereline-hormonalne inekcije ,Me VS glavobolja .

26 коментара:

  1. Pošle su mi suze. I ja sam imala terapiju Rivatrilom ali mi je od njega bilo uzas...cak mislim i da su moje vrtoglavice bile od leka. Sama sam odbacila lek. Koristim Bromazepam ili Dijazepam. Trudim se sto manje ali kad mi naidju tako crne misli ili mi bude jako tesko posegnem za lekom i bude mi bolje.
    I ja sam odplakala svaku trudnicu i svako rodjenje deteta. Sve mi se cini da su svi srecni bas zato sto su zdravi.A onda opet kazem,,Da je to greh i da nesmem to da radim,vec da se radujem zajedno sa njima."Ja imam jos jedan problem zato sto se plasim odlaska kod lekara,rezultata i analiza. Trebala bih da obavim jos neke analize a strah je neopisiv. Pocinjem da bolujem i od hipohondrije.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga moraš pobediti strah i otići na analize,jer u svakom slučaju bilo koju dijagnozu da imaš uvek je bolje da je otkriješ na vreme.Ja ti neću pametovati pisale smo već dosta o tome ali mislim da nemaš razloga za tako nešto i čitajući eto recimo moja iskustva možeš da vidiš da uvek ima gore i u tome nađeš hrabrost,veru i snagu da se boriš sa tim teretom koji nosiš i da se izboriš sa njim na vreme snagom volje <3

      Избриши
  2. Interesantan i nadasve tacan post,tacno je i grozno ono da ti svi tada okrenu ledja,nemas niciju podrsku,i ja sa mojim problemima imam podrsku samo od majke,i od mozda jedne prijateljice i ujaka,inace od nikog vise,bukvalno su mi svi okrenuli ledja,a to je ono sto me najvise boli,nedavno mi je jedan web astrolog rekao da verom u Boga,molitvama,knjigom Moc podsvesti Dzozefa Marfija mogu da pomognem sebi,a sada citajuci tvoj post verujem da mozda mogu sebi pomoci,stavise iskreno verujem u to,hvala za post.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tatjana izuzetno mi je drago i srce mi bude puno kada mi neko izjavi da sam mu na bilo koji način pomogla pa makar uticala na pozitivno razmišljanje ili ga podstakla da pronađe u sebi hrabrost ,snagu i volju da se bori sa svojim problemima. Iskreno se nadam da će biti bolje kako tebi tako i meni i da ćemo jednog dana o tome moći da komentarišemo :)

      Избриши
  3. Joooj stvarno si prošla kroz sam pakao :( Tako mi je žao i teško to čuti :( Ali hrabra si ti osoba i vidim da svejedno pozitivno ideš u daljnje bitke i baš me veseli to :) Jako jako ti želim da ozdraviš do kraja i da u ovoj i narednim godinama nemaš nikakvih tegoba <3 :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste u pravom smislu te reči bio pakao ili kako ga ja zovem često začaran krug,Bože hvala iščupala sam se iz tih nekih situacija sama tako da hvala ti puno za podršku i lepe želje <3

      Избриши
  4. Jako mi je žao što si prošla kroz sve to i po ko zna koji put sam užasnuta lakoćom sa kojom naši doktori prepisuju takvu vrstu lekova. Postoje slučajevi kada je su opravdani, ali obično se radi o ljudima koji potencijalno mogu da naude sebi ili drugima, a prepisuju se lekovi i gomili psihički zdravih ljudi kao što si ti i neki od ljudi iz mog okruženja, a baš nikome nisu pomogli, samo su napravili zombije i odložili stvarno rešavanje problema. Želim ti mnogo zdravlja i uspeha svih vrsta!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znaš kako mnogi lekari te vrste se vode time da je većina boljki kad se o glavi naročito radi psihičkog porekla,ja svakako jesam bila očajna i prolazila razne faze što je skroz normalno ali nikako nisam bila slučaj za ove gomile lekova,mada kasnije kada sam se dosta raspitivala čitala sam i čula da i u migrena centru više od pola poznatih glavoolja takođe leče uz antidepresive pa tu stvarno čovek nije pametan. Hvala puno za podršku i komentar :).

      Избриши
  5. Samo mogu da kažem strašno! Znam da je tvoj slučaj verovatno specifičan ali neke stvari nikad neću razumeti. Drago mi je što je sve ovo već iza tebe i da dolaze bolji dani, sigurna sam u to <3 L.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lili moja ako ti tako kažeš ja onda moram da ti verujem,hvala ti puno za svaki komentar,podršku,poruku kad me pitaš kako sam,kad brineš za mene ,hvala za sve <3

      Избриши
  6. Zelim samo da ti kazem svaka cast na hrabrosti I budi jaka uz Boziju pomoc sve ce doci na svoje. Bog nam ne daje nesto sto ne mozemo podnijeti. Kada si napisala da ti je taj period zivota I danas u magli pronasla sam se iako je moj slucaj drugaciji ima slicnosti. I vjeruj mi bolji dani ce doci :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Verujem u boga i u ljubav to mi je još jedino ostalo,mada pokleknem često pitajući se kako se i Bogu više ne smuči ovako da me iskušava punih 10 godina al onda opet dignem glavu jer u trenutku kad sam mislila da neću više moći poslao mi je sadašnjeg muža i vratio veru ,hvala puno za komentar i podršku :).

      Избриши
  7. Bože, čitam (i ne verujem) kroz šta si sve prošla... Mogu samo da kažem svaka ti čast. Mora biti bolje! Samo napred!

    ОдговориИзбриши
  8. svaka čast na hrabrosti i želji da svoja iskustva podijeliš sa drugima.
    i želim ti puno sreće i snage ♥

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno za podršku i komentar , nakon svega što sam prošla i rešila da počnem da pišem blog o svojim iskustvima ,sada znam da je ta odluka bila ispravna :).

      Избриши
  9. Draga, od srca ti hvala što si imala snage i podijelila svoje tužno iskustvo. Doktori jedino što rade, prepisuju antidepresive koji nisu nikakvo riješenje. Samo hrabro, tvoja dobrota,optimizam i mladost, sve će pobijediti <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tebi hvala što si uvek tu sa prelepim rečima podrške i komentarima,što me uvek bodriš od samog starta kada nisam baš bila sigurna da li će ova vrsta tekstova nekog interesovati uopšte <3

      Избриши
  10. Vala me jesi uplašila.Čitam i odmah stvaram sliku i saživljavam se sa gkavnim likom,tj.tobom,nije ti bilo ni malo lako.Nadam se da ti je sada bolje?A nadam se i da će ti uskoro sve to proći.Ja sam samo jedan lek pila od koga mi je bilo loše i jedva sam ga podnosila,a za onu zavist te potpuno razumem.Tako sam i ja kada sam izgubila prvu trudnoću,a oko mene na sve strane trudnice,baš kada nisam mogla ni jednu da vidim.Sve je to prošlo,pa će i tebi biti bolje,mora.
    Dobro je da si počela da pišeš blog,verujem da ti znači podrška.
    Veliki ljubac! :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno za podršku i komentar,znače još kako ,baš kao i svaki tekst o svom iskustvu koji podelim sa vama nakon puno godina držanja u sebi,osećam se mnogo rasterećenije otkad pišem i mislim da mi je to jedna od najboljih odluka u životu,i budem tužna onih dana kada zbog glavobolje ne mogu ni slovo da nakuckam no ima vremena uvek govorim sebi nigde ne žurim .Potpuno te rzumem kako ti je bilo,meni je i danas jako teško jer svi oko mene imaju ili stomake čekaju drugo dete ili imaju već po dvoje,i ja svu tu decu obožavam ali ipak progutam knedlu ponekad,nije lako i ne može to svako ni da razume. Bogu hvala ti sad imaš prelepu Lenu i uživaj u njoj što više možeš i cmokni je za mene :*

      Избриши
  11. Ja i dalje ne prestajem da se divim tvojoj hrabrosti da svoje, tako bolno iskustvo, podelis sa celim svetom!!! Zahvalna sam ti na tome u ime svih onih devojaka/zena koje cutke citaju redove i pronalaze se, verujem da uz tebe crpne neku novu snagu koju ti bezuslovno pruzas! Svaka ti cast!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti Jovana puno i ja sam tebi zahvalna što si uvek tu da podržiš svaki moj post i napišeš neku lepu reč :)

      Избриши
  12. Draga Tijana ti si jedna izuzetno hrabra mlada žena i ja ti skidam kapu te se divim tvojoj snazi i vjeri. Najtužnije mi je bilo kada si napisla da su ti prijatelji i rodbina okrenula leđa, što samo govori o tome kakvi su ljudi te mislim da ti takve osobe ni ne trebaju u životu, jer kada ti se dogode neke loše stvari, onda zapravo vidiš tko je kakav. Draga, glavu gore jer znam da imaš puno toga lijepog što želiš i mislim da je vrijeme da se ploča malo okrene te da se nakon ovoga lošeg što si prošla, počnu događati i lijepe stvari :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno na podršci,i ti si uvek tu kao još poneke divne dame da mi uvek napišeš lepu reč i ohrabriš me.Nažalost tako to ide sa ljudima,dobro se kaže da se u nevolji prijatelj poznaje i ja to potpisujem,ali iz svega toga jako lošeg ipak ima dobra strana da vidiš ko je kakav čovek i ko ti je prijatelj,i kome koliko značiš,no i to se sve okrene nekad pa je meni tako bog poslao divnog muža koji mi je nadomestio i zamenio sve i opet sam imala makar sreću da je majka uz mene i da je činila sve pa i dizala kredite za lečenje,i samo zahvaljujući njoj sam stigla dovde a sada je tu i muž pa smo još jači,ja se ne dam,ja se borim i tako će biti do sudnjeg dana ,znaću da sam ja učinila sve a ostalo je Božja volja,ljubim te puno i hvala :)

      Избриши
  13. Evo I mene da te podrzim :-) :-* Ajde ajde, odmaraj jos malo pa da pijemo uskoro kaficu negde na tvrdjavi ili nekom opustenom ambijentu. Moze I na Kalemegdanu sa ovim blogokokoskama :-D Moze I u Futogu imamo nekoliko splavova, ima I krava I ovaca :-) Citam dalje kad stignem :-*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uživo i na blogu ,od tebe samo lepe reči podrške,pala si mi sa neba ko anđeo neki da me guraš napred kada je svima drugima to već mučno i istrošili se jadni ljudi nakon decenije :). Šalu na stranu hvala puno,i pićemo kafu gde god poželiš pa i na svim nabrojanim mestima,daće Bog,i nije bitno gde nego sa kim :D.

      Избриши